Pravilnikom o radu regulirano je da se zaposleniku na ime troškova prijevoza na posao i s posla plaća iznos naknade u visini mjesečne karte, koju odobri prijevoznik. Kako postupiti u slučaju kada je zaposlenik u jednom mjesecu koristio godišnji odmor i nije bio na poslu veći dio tog mjeseca?
Odredbom članka 14. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine je regulirano, pored ostalog, da se naknada za prijevoz s posla i na posao može regulirati i Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako je poslodavac pitanje naknade na ime prijevoza s posla i na posao regulirao navedenim aktima onda je to obvezujuće.
Visina naknade na ime troškova prijevoza zaposlenika na posao i s posla nije utvrđena zakonom niti OKU već se ista regulira aktima društva.
Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak (čl. 14) je utvrđen neoporezivi iznos naknade troškova prijevoza na posao i s posla „u visini koštanja cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prijevoza“.
Pravilnik se ne poziva na „naknade u visini mjesečne karte“ već na iznos u cijene karte gradskog, prigradskog ili međugradskog prijevoza.
Obzirom da se zaposleniku priznaju troškovi prijevoza na posao i s posla logično i opravdano je da se nadoknade samo oni troškovi prijevoza za dane kada je zaposlenik išao na posao.
U dane kada je zaposlenik koristio godišnji odmor nije putovao na posao pa nema temelja tražiti nadoknadu troškova koji nisu nastali.
Ako je, pak, pravilnikom o radu regulirana obveza plaćanja troškova prijevoza i u dane kada zaposlenik nije na poslu onda takav trošak ima karakter koristi na koju se obračunava porez na dohodak i doprinosi kao na dohodak od nesamostalne djelatnosti ili plaću.