Za zasnivanje radnog odnosa neophodno je da se ispune dva uvjeta.
Jedan je činjenične, a drugi pravne naravi.
Činjenični uvjet jeste stupanje radnika na rad, a drugi je pravni uvjet, odnosno činjenica da je sklopljen ugovor o radu.
Tako je člankom 4. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18), propisano da zasnivanju radnog odnosa prethodi sklapanje ugovora o radu, nakon čega slijedi stupanje radnika na rad kod poslodavca.
Ugovor o radu je pravni temelj za zasnivanje radnog odnosa, a njegova pravna narav je konstitutivnog karaktera, odnosno njegovim sklapanjem nastaje, odnosno se stvara pravni odnos između poslodavca i radnika koji konstituira, utvrđuje međusobna prava i obveze između poslodavca i radnika od trenutka sklapanja ugovora o radu, dok traje taj pravni odnos.
Da bi imao pravnu snagu odnosno bio pravno valjan, ugovor o radu mora biti sklopljen u pisanoj formi i mora, sukladno Zakonu o radu, sadržavati taksativno određene elemente i podatke.
Također, ugovor o radu može sadržavati i druge podatke, sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu, ali ti elementi i podaci nisu uvjet njegovog pravnog nastanka, djelovanja i opstanka.
Odredbama stavka (2) članak 4. utvrđena je obveza poslodavca da radnika obvezno prijavi na mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nesreće na poslu.
Ovdje se radi o obveznim osiguranjima o kojima subjekti radnog odnosa (poslodavac i radnik), ne mogu odlučivati, tj. ne mogu se odreći ili ih ugovorom o radu, mijenjati.
Ova odredba je vrlo bitna, bez obzira što su poslodavci bili obvezni prijaviti radnika na socijalno osiguranje, i ovakvo rješenje u Zakonu o radu je u potpunosti opravdano i samo pojačava pravnu sigurnost radnika u lakšem i bržem ostvarivanju i zaštiti prava na radu i u svezi s radom.