Pitanja i odgovori

Člankom 116. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 13/18 i 93/19) propisano je da: „Korisniku mirovine koji sukladno s ovim zakonom stekne status osiguranika u obveznom osiguranju, izuzev osiguranika iz članka 12. toč. c), d), e) i f) ovog zakona, isplata mirovine se obustavlja za razdoblje trajanja osiguranja".
Prema članku 10. stavak (1) ovog Zakona osiguranici u obveznom osiguranju su: a) osobe zaposlene na temelju ugovora o radu ili drugog akta poslodavca (u daljnjem tekstu: osiguranik - zaposlenik), b) osobe koje obnašaju samostalnu djelatnost (u daljnjem tekstu: osiguranik - samostalnih djelatnosti), c) osobe koje obnašaju vjersku službu (u daljnjem tekstu - osiguranik vjerski službenik) i d) osobe koje obnašaju poljoprivrednu djelatnost (u daljnjem tekstu - osiguranik poljoprivrednik), izuzev osiguranika iz članka 12. točka c), d), e) i f), istog Zakona isplata mirovine se obustavlja za razdoblje trajanja osiguranja.
Od primjene ove odredbe odnosno od predmetne obustave izuzeti su  članovi gospodarskog društva ili druge organizacije koje za svoj rad primaju ugovornu naknadu, članovi organa upravljanja ili organa nadzora koji za svoj rad primaju ugovornu naknadu, osobe koje obnašaju poslove na temelju ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora i za izvršeni posao ostvaruju ugovorenu naknadu i osoba izabrana i imenovana na javnu funkciju ako za obnašanje iste ostvaruje naknadu.
Od same primjene ovog članka zauzeto je mišljenje da je u ovom slučaju došlo do diskriminacije osiguranika ograničavajući rad pojedinih kategorija osiguranika a omogućavajući drugim kategorijama da mogu raditi i ostvarivati pravo na mirovinu.
Iz tih razloga pokrenut je postupak ocjene ustavnosti osporenog članka 116. Zakona o mirovinskom i invalidskom zakonu pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Razmatrajući podnesenu apelaciju Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je donio Presudu kojom je utvrdio da članak 116. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju nije sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je u rješavanju ovog predmeta imao u vidu i činjenice da se pravo na mirovinu utvrđuje pravomoćnim odlukama nadležnih organa, da su prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranju neotuđiva, osobna i materijalna prava koja se ne mogu prenijeti na drugoga, ne mogu se nasljeđivati i ne mogu zastarjeti (članak 5. Zakona). Nesporno je prema jurisprudenciji Europskog suda za ljudska prava, a što je potvrđeno i odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kao i praksom Ustavnog suda Republike Srpske da mirovina spada u stečena prava imovinskog karaktera. Takva imovinska prava spadaju pod opseg ispitivanja i zaštite u svezi s pravom na imovinu iz članka 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Stoga je, uzimajući u obzir iznijeto, Ustavni sud Federacije u rješavanju konkretne ustavnopravne stvari pošao od prava i sloboda utvrđenih u članku II.A.2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda koje čine sastavni dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbom članka 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, je propisano da svaka fizička osoba ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. U konkretnom slučaju ovdje se radi o osobnoj imovini i pravu koje je neotuđivo, osobno i materijalno, ne može se prenijeti na drugoga niti se može nasljeđivati. Izuzeci od ovog općeg pravila su definirani na način da nitko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava, kao i da ove odredbe ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim za reguliranje korištenja imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza i drugih dažbina ili kazni. Ustavni sud Federacije je, prije svega, imao u vidu pravnu narav prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, kao i činjenicu da se radi o pravima stečenim pod zakonski propisanim uvjetima. Naime, člankom 3. Zakona propisano je da se obveznim i dobrovoljnim osiguranjem, na načelima dobrovoljnosti i uzajamnosti, osiguranicima osiguravaju prava za slučaj starosti i invalidnosti, a u slučaju smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine, pravo se osigurava članovima njihovih obitelji.
Pored toga, prema istom Zakonu, obujam prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja zavisi od dužine mirovinskog staža osiguranika i visine plaće i osnovica osiguranja na koje je plaćan doprinos za mirovinsko i invalidsko osiguranje, a prava stečena po ovoj osnovi su osobna prava i ne mogu se prenositi na druge osobe i ne zastarijevaju. Ustavni sud Federacije nadalje konstatira da se osporenom odredbom Zakona, kojom se propisuje obustava isplate mirovine u slučaju stjecanja statusa osiguranika u obveznom osiguranju, neproporcionalno i neopravdano, bez zasnovanosti u eventualnom opravdanom javnom interesu, zakonodavac umiješao, odnosno ograničio neometano uživanje tog prava na stečenu imovinu (mirovinu), u suštini derogirao stečeno pravo fizičke osobe na neometano uživanje imovine, a što nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Stajalište ovog suda je da se u konkretnom slučaju, ne može donositelj osporene odredbe Zakona pozivati na izuzetke od općeg pravila da svako ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, jer ne postoji utvrđen javni interes koji bi eventualno opravdavao derogiranje ovog stečenog prava.
Druge eventualne povrede ljudskih prava zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i međunarodnim instrumentima za zaštitu istih, a na koje se poziva u zahtjevima, Ustavni sud Federacije smatra da nije nužno razmatrati, s obzirom na utvrđenu nesuglasnost s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine osporene odredbe Zakona zbog povrede prava na imovinu, imajući u vidu da se od dana objave u „Službenim novinama Federacije BiH" iste ne primjenjuju, jer je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine propisano djelovanje odluka kojima je utvrđena neustavnost.
Obzirom da je ovim odlučeno u meritumu zahtjeva, Ustavni sud Federacije nije odlučivao o zahtjevu za donošenje privremene mjere.
Rezime:
Ustavni sud Federacije BiH donio je presudu U-36/18, kojom je utvrđeno da članak 116. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH”, broj 13/18) nije u sukladan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te je ukazano da  Federalni zavod za mirovinsko o i invalidsko osiguranje ne smije primjenjivati neustavnu odredbu na način da vrši obustave isplate mirovine  u slučaju stjecanja statusa osiguranika, obzirom da je člankom  40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH”, br. 6/95 i 37/03) propisano da se usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, županijske ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu s Ustavom, neće primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u „Službenim novinama Federacije BiH”.
Presuda je objavljena u „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 93/19 od 11. 12. 2019. godine.