Pitanja i odgovori

Pravo na rad i sloboda rada je pravo koje je zajamčeno Ustavom Federacije BiH, a njegovo ostvarivanje je detaljnije regulirano Zakonom i kolektivnim ugovorima, bilo da su u pitanju opći, granski ili pojedinačni ugovori.
Radni odnos je ugovorni odnos koji nastaje, traje i prestaje po volji ugovornih strana, radnika i poslodavca, a specifičnost ovog odnosa jeste i to da se na njega istovremeno primjenjuju i zakonske odredbe kojih se moraju pridržavati kako radnik tako i poslodavac.
Ugovor o radu je formalni ugovor koji se sklapa  u pisanoj  formi.
Zakonodavac je u članku 24. Zakona („Službene novine FBiH,“, br. 26/16 i 89/18)  propisao koje obvezne podatke mora sadržavati svaki ugovor o radu, a to su:
a.    naziv i sjedište poslodavca;
b.    ime i prezime, prebivalište odnosno boravište radnika;
c.    trajanje ugovora o radu;
d.    dan otpočinjanja rada;
e.    mjesto rada;
f.    radno mjesto na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
g.    dužina i raspored radnog vremena;
h.    plaća, dodaci na plaću, te razdoblja isplate;
i.    naknada plaće;
j.    trajanje godišnjeg odmora;
k.    otkazni rok;
l.    druge podatke u svezi  sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
 Pored navedenih podataka iz članka 24. Zakona, ostavljena je mogućnost radniku i poslodavcu da u ugovor o radu unesu i druge podatke ako smatraju da su bitni za reguliranje  međusobnih odnosa, s tim što se u ugovor o radu ne mogu unositi odredbe koje su u suprotnosti sa važećim zakonskim propisima.
Stavkom (3) citiranog članka  je propisano da za slučaj kad poslodavac ne sklopi ugovor o radu s radnikom u pisanom obliku, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno radno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.