Pitanja i odgovori

Ukoliko pitanje koje tražite niste pronašli, pošaljite nam upit! Za slanje upita trebate biti prijavljeni !

Prijavi se

U kojem roku je obvezan radnik poslodavcu saopćiti da je privremeno nesposoban za rad, odnosno da počinje koristiti bolovanje?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) reguliran je institut odnosno propisana su prava radnika da se vrati na rad nakon prestanka privremene nesposobnosti za rad.
Tako je člankom 72. stavak (5) citiranog zakona propisano da je radnik obvezan najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijestiti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.

Koja prava radnik može ostvariti radnik koji je prekinuo redovno korištenje godišnjeg odmora?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisano je pravo radnika na plaćeni godišnji odmor.
Tako je člankom 47. citiranog zakona propisano da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana.
Također, Zakonom je propisano da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stječe pravo na godišnji odmor, nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Zakonom je također propisano da trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg  propisanog ovim zakonom, se uređuje  kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu  ili ugovorom o radu.
Stavkom (2) članka 49. je propisano da se u trajanje godišnjeg odmora ne uračunava vrijeme privremene spriječenosti za rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustva s rada koje se radniku priznaje u staž osiguranja.
Sukladno citiranom, radnik koji je iz gore navedenih razloga morao prekinuti korištenje godišnjeg odmora, ima pravo nakon prestanka navedenih okolnosti, nastaviti korištenje godišnjeg odmora.
Međutim, od toga kada je nastupio prekid, zavisi hoće li radnik moći nakon prekida iskoristi ostatak godišnjeg odmora.
Naime, da bi radnik preostali dio godišnjeg odmora mogao prenijeti u narednu godinu, potrebno je da u tekućoj godini iskoristi najmanje 12 radnih dana. Ako se dogodi da radnik ne iskoristi najmanje 12 radnih dana  godišnjeg odmora koji mu je trajao do kraja godine, u tom slučaju radnik ne bi imao pravo u narednoj godini koristiti preostali dio godišnjeg odmora.

Koja prava materijalne naravi ostvaruje radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora s aspekta Zakona o radu i međunarodnih konvencija?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“,br. 26/16 i 89/18) propisana su prava radnika za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
Ovdje prije svega treba navesti Konvenciju Međunarodne organizacije rada broj 132. koja je revidirana 1970, godine koja propisuje da svaka osoba koja koristi godišnji odmor, za vrijeme odmora,  ima pravo, na najmanje svoju normalnu ili prosječnu plaću, računajući tu odgovarajuću novčanu vrijednost svakog dijela primanja u naturi koja ne predstavlja stalno davanje, bez obzira na to je li dotična osoba na odmoru ili ne, obračunatu na način koji odrede nadležne vlasti ili odgovarajuća tijela u dotičnoj zemlji.
Iznos koji pripada radniku isplaćuje se radniku prije odmora, ukoliko drugačije nije predviđeno sporazumom koji važi za radnika i poslodavca.
Stavkom(3) članka 53. Zakona, utvrđeno je pravo radnika za vrijeme korištenja godišnjeg odmora na naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvario da je radio.
U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je obvezan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi radnik primio da je koristio cijeli godišnji odmor, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako godišnji odmor ili njegov dio nije iskorišten krivicom poslodavca.

Može li poslodavac poslati radnika na provjeru rade sposobnosti, sukladno propisima?

Sukladno Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) utvrđene su obveze poslodavca i radnika.
Tako je člankom 56. Zakona propisano da prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa, radnik je obvezan obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućava ili bitno ometa u izvršavanju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima radnik dolazi u dodir u izvršavanju ugovora o radu.
Posebno je stavkom (2) članka 56. propisano da radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled.
Također, sukladno članku 97. stavak (1) Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti pokreće na zahtjev osiguranika, nadležnog liječnika medicine primarne zdravstvene zaštite ili poslodavca pod uvjetom da snosi troškove medicinskog vještačenja i da ima suglasnost sindikata.
Sam postupak utvrđivanja invalidnosti kao i uvjete za ostvarivanje prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja utvrđuje Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, sukladno propisima o medicinskom vještačenju zdravstvenog stanja.

Među radnicima kojima bi poslodavac uručio otkaz ugovora o radu nalazi se radnica koja je trenutno na porodiljskom odsustvu. Može li poslodavac radnici koja je na porodiljskom odsustvu ponudi

Odredbama članka 60. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisana je zabrana nejednakog postupanja prema ženama- trudnicama i porodiljama.
Tako je propisano da poslodavac ne može odbiti zaposliti ženu zbog njezine trudnoće niti može za vrijeme trudnoće, korištenja porođajnog dopusta, te za vrijeme rada s polovinom radnog vremena, rada s polovinom radnog vremena do tri godine života djeteta  i odsustva žene-porodilje za vrijeme odsustva radi dojenja djeteta, otkazati ugovor o radu ženi odnosno radniku koji koristi neka od gore navedenih prava.
Gore navedena prava i obveze poslodavca utvrđeni su radi zaštite žene i materinstva od gubitka radnog mjesta, pa u tom smislu poslodavac ne može otkazati ugovor o radu uz ponudu novog ugovora pod izmijenjenim okolnostima.
Izuzetak od ovog pravila je propisan stavkom (3) članka 60. kada se radi o ugovoru o radu sklopljenom na određeno radno vrijeme. Naime, danom isticanja ugovora o radu sklopljenog na određeno radno vrijeme, radnici prestaje taj ugovor, koji je sklopljen na određeno radno vrijeme.
Potrebno je pojasniti da se u ovoj situaciji ne radi o otkazu ugovora o radu nego o prestanku ugovora o radu sklopljenog na određeno radno vrijeme.

Ima li porodilja pravo primati punu plaću kao da radi s punim radnim vremenom?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) Zakonom su propisana prava na rad s polovinom punog radnog vremena nakon isteka porodiljskog odsustva.
Tako je člankom 63. citiranog zakona propisano da nakon isteka porodiljskog odsustva, žena s djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom županije nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Ovo pravo može koristiti i radnik-otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Poslodavac isplaćuje plaću radnici za polovinu radnog vremena koje radi,  a za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi radnica ima pravo na naknadu plaće, sukladno s posebnim zakonom.
Pitanja isplate razlike plaće je regulirano zakonom kojima se reguliraju prava obitelji s djecom.
Ako to pravo nije regulirano županijskim zakonom, poslodavac isplaćuje plaću za polovinu radnog vremena, ali ne u nižem iznosu od najniže plaće, a doprinose uplaćuje za punu plaću radnice.
Kako bi radnica-porodilja ostvarila ovo pravo treba e obratiti nadležnom centru za socijalni rad, kojim rješenjem utvrđuje ovo pravo.
U istom rješenju nadležna ustanova će navesti na koji način se ta razlika isplaćuje, da je isplaćuje poslodavac koji onda tu naknadu plaće refundira od nadležnog centra.
Radnica-porodilja  pravo na rad s polovinom rada radnog vremena to pravo počinje odmah koristiti nakon isteka porodiljskog dopusta od jedne godine a koristi ga do dvije godine života djeteta.

Radnik je imao sklopljen ugovor o radu na određeno radno vrijeme.

U tijeku tog radnog odnosa radnik je otvorio bolovanje zbog povrede na radu. U tijeku liječenja radniku je istekao ugovor o radu sklopljen na određeno radno vrijeme. Može li tom radniku prestati radni odnos zbog isteka roka na koji je sklopljen taj ugovor imajući u vidu da je došlo do povrede na radu i da je zbog tih okolnosti radnik na bolovanju?

Radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na određeno radno vrijeme, u slučaju povrede na radu ugovor o radu ne može prestati sve dok ne prestane privremena spriječenost za rad tog radnika.
U konkretnoj situaciji poslodavac ne produžava radni odnos novim ugovorom o radu, već poslodavac službenom zabilješkom evidentira njegovu privremenu spriječenost za rad u kojoj se navodi da taj radni odnos traje dok radnik donese doznake da je privremena nesposobnost za rad prestala ili da je utvrđena invalidnost sukladno Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju.
Nakon toga poslodavac donosi odluku o prestanku ugovora o radu na određeno radno vrijeme.

Koja prava može ostvariti radnik nakon povrede na radu zbog koje radnik nije mogao obavljati poslove jer se nalazio na bolovanju?

Prvo treba podsjetiti na odredbu članka 71. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“,br. 26/16 i 89/18), kojom je propisano da radniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako počinio teži prijestup ili težu povredu radne obveze iz ugovora o radu.
Stavkom (2) je također propisano da u gore navedenim slučajevima odnosno razlozima za bolovanje, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu koji je sklopljen na određeno radno vrijeme, osim kao u gore navedenim slučajevima.
Člankom 72. Zakona je propisano da povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati  na ostvarivanje prava radnika iz radnog odnosa.
Tako je propisano da radnik koji je bio privremeno spriječen za rad do šest mjeseci, a za kojeg nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene spriječenosti za rad.
Međutim, ukoliko ne postoji mogućnost da se radnik koji je bio privremeno spriječen za rad duže od šest mjeseci  vrati na poslove na kojima je radio ili na druge odgovarajuće poslove, poslodavac ga može rasporediti na druge poslove prema njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima.
Stavkom (4) članka 72. je propisano  za slučaj da ne postoji mogućnost  raspoređivanja  na poslove ili druge odgovarajuće poslove, poslodavac može uz konsultacije s vijećem zaposlenika, tom radniku otkazati ugovor o radu.
Iz gore citiranih odredbi može se zaključiti da se samo za radnika koji je bio na bolovanju dužem od šest mjeseci  može pokrenuti  postupak otkazivanja ugovora o radu.
Također, člankom 60. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Službene novine FBiH“, br, 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11) je propisano da ako bolovanje traje neprekidno ili u prekidima ukupno 12 mjeseci za istu bolest u tijeku dvije kalendarske godine, izabrani liječnik medicine rada-primarne zdravstvene zaštite je obvezan osiguranika uputiti nadležnom organu mirovinskog i invalidskog osiguranja koji donosi ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti, najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema prijedloga izabranog liječnika medicine rada.
Člankom 73. Zakona o radu  je propisano da ukoliko mjerodavna ustanova za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ocijeni da kod radnika postoji promijenjena radna sposobnost odnosno da je utvrđena II. kategorija invalidnosti, tada je poslodavac obvezan u pisanoj formi ponuditi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, ako takvi poslovi postoje, odnosno uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.
Kada se radi o namjeri poslodavca da otkaže ugovor o radu radniku s promijenjenom radnom sposobnošću - invalidi II. kategorije  invalidnosti, namjeravani otkaz ugovora o radu može se dati  samo uz prethodnu suglasnost vijeća zaposlenika a ako nije formirano vijeće onda samo uz suglasnost sindikata.
Ukoliko sindikat ili vijeće zaposlenika uskrati traženu suglasnost, rješavanje nastalog spora povjerava se arbitraži, sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu.
Ako je radnik nezadovoljan odlukom arbitraže, poslodavac može u roku od 15 dana  od dana dostavljanja odluke kojom je nezadovoljan, zatražiti da predmetnu suglasnost nadomjesti sudska odluka.
Ako poslodavac, uz ispunjene traženih uvjeta, ipak radniku otkaže ugovor o radu, radnik ima pravo na otpremninu u iznosu uvećanom za najmanje 50% u odnosu na otpremninu utvrđenu člankom 111. Zakona o radu, osim ako se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obveza iz ugovora o radu od strane radnika.

Koja prava ima roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FiH“, br. 26/16 i 89/18) utvrđena su prava roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju.
Tako je člankom 69. citiranog zakona propisano da jedan od roditelja s težim smetnjama u razvoju – teže hendikepiranog djeteta, ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi  o samohranom roditelju ili ako su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije smješteno u ustanovu socijalnog zbrinjavanja, na temelju nalaza nadležne zdravstvene ustanove.
Ovo pravo mu poslodavac ne može uskratiti, jer sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tom roditelju pripada pravo na naknadu plaće, sukladno zakonu.
Pravo na naknadu plaće za rad s polovinom radnog vremena nije propisano federalnim propisom a to pitanje nije regulirano u većini županija. Naime, to pitanje se treba regulirati zakonima županije kojima se reguliraju prava roditelja s djecom.

Može li poslodavac radnici-porodilji odobriti rad sa polovinom radnog vremena?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“,br. utvrđena su prava radnica za vrijeme trudnoće odnosno za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta.
Tako je člankom 62. Zakona propisano da za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porodiljski dopust u trajanju od najmanje jedne godine.
Na temelju nalaza ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porodiljski dopust 28 dana prije očekivanog datuma porođaja.
Posebno su regulirana prava nakon isteka porodiljskog dopusta. Tako, sukladno članku 63. Zakona, žena s djetetom najmanje do jedne godine života ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine života djeteta, ako propisom županije nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Ovo pravo može koristiti i radnik-otac djeteta, ako žena za to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Također, nakon isteka godine dana života djeteta, sukladno članku 64. Zakona, jedan od roditelja ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove potrebna pojačana briga i njega.

Je li poslodavac obvezan radnicima koji trebaju raditi noću osigurati posebnu zaštitu?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) reguliran je institut posebne zaštite radnika koji rade noću.
Tako je člankom 41. citiranog zakona propisano da je poslodavac pri organiziranju noćnog rada dužan voditi posebnu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima, sukladno s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.
Tako je stavkom (2) citiranog članka propisano da je poslodavac obvezan noćnim i smjenskim radnicima osigurati sigurnost i zdravstvenu zaštitu sukladno s naravi posla koji obavljaju, kao i sredstva zaštite i prevencije koja odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale radnike i koja su dostupna u svako doba.
Radnicima koji rade noću, poslodavac je obvezan osigurati periodične ljekarske preglede najmanje jedanput u dvije godine.
Za slučaj da se na ljekarskom pregledu utvrdi da radniku prijeti nastanak invalidnosti zbog rada noću, poslodavac mu je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje istih ili drugih poslova izvan noćnog rada, ukoliko takvi poslovi postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokvalifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na druge poslove.
Stavkom (5) članka 41. regulirano je da je zabranjen noćni rad trudnica počevši od šestog mjeseca trudnoće, majki i usvojitelja kao i osoba kojima je na temelju rješenja nadležnog organa, dijete povjereno na čuvanje i odgoj i to do navršene dvije godine života djeteta.

S radnikom želimo sklopiti sporazum o sporazumnom raskidu radnog odnosa. Kojim aktom regulirati prestanak ugovora o radu?

Jedan od načina prestanka ugovora o radu, sukladno članku 94. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) je  i prestanak ugovora o rad sporazumom poslodavca i radnika  ( točka b. članak 94.Zakona o radu).
Zakon o radu posebnim institutom  „Sporazum o prestanku ugovora o radu“ regulira na koji način sporazumom prestaje ugovor o radu.
Tako je člankom 95. Zakona propisano da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi.
Stavkom ( 2) članka 95. je propisano da se sporazumom o prestanku radnog odnosa utvrđuje rok u kojem radni odnos prestaje, te sva ostala  međusobna prava i obveze  koje iz prekida radnog odnosa proizlaze.

Za vrijeme trajanja ugovora radnik je doživio povredu koja se nije desila na radnom mjestu

S radnikom smo sklopili ugovor o radu na određeno radno vrijeme. Za vrijeme trajanja tog ugovora radnik je doživio povredu koja se nije desila na radnom mjestu. Poslodavac pita može li tom radniku otkazati ugovor o radu po isteku datuma a zanemarujući činjenicu da je radnik doživio povredu koja nije nastala kao posljedica povrede na radu?

Poslodavac ne može otkazati ugovor o radu radniku koji je doživio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti sve dok traje privremena spriječenost za rad zbog liječenja ili oporavka, osim ako je radnik počinio teži prijestup ili težu povredu radne obveze iz ugovora o radu.
Prema tome, a kako se vidi iz upita ta povreda koju je doživio radnik nije nastala kao posljedica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, te ne postoji zakonska smetnja da poslodavac tom radniku u svakom momentu otkaže ugovor o radu, koji je u ovom konkretnom slučaju sklopljen na određeno radno vrijeme.

Što se podrazumijeva pod sezonskim radom? Kod nas a zbog samog procesa rada javlja se potreba angažiranja sezonskih radnika.

Odredbama članka 39. Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisana je mogućnost preraspodjele radnog vremena, na način da radnici u jednom razdoblju rade duže, a u drugom kraće od punog radnog vremena, ako narav posla to zahtijeva, s tim da prosječno radno vrijeme u rijeku trajanja preraspodjele ne može biti duže od 52 sata tjedno, a za sezonske poslove najduže 60 sati tjedno.
Kao što navodite kod vas postoji potreba za angažiranjem sezonskih radnika, poslodavac s tim radnicima može sklopiti ugovor o radu na određeno radno vrijeme dok traje potreba za tim sezonskim radnicima, pod uvjetima propisanim  člankom 39. Zakona.
Radnicima  koji imaju sklopljene ugovore o radu na neodređeno radno vrijeme, bez obzira na broj sati rada duži od punog radnog vremena, obračunava se plaća za puno radno vrijeme, a preostali sati se plaćaju u razdoblju van sezone, kada rade kraće, a plaća im se obračunava kao da rade puno radno vrijeme.
Ovim radnicima preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
Sezonskim radnicima koji imaju sklopljen ugovor o radu na određeno radno vrijeme prilikom obračuna plaće obračunava se kao puno radno vrijeme i prekovremeni sati koje ostvare ti radnici.

U cilju zaštite maloljetnog radnika, postavlja se pitanje ima li taj maloljetni radnik pravo na liječnički pregled, u kojem vremenskom razdoblju i tko snosi troškove tog liječničkog pregleda

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18), točnije člankom 58. je propisano da maloljetni radnik, u cilju zaštite njegovog zdravlja i psihofizičkog razvoja, ima pravo na liječnički pregled najmanje jedanput godišnje.
Troškove liječničkog pregleda snosi poslodavca.

Ima li jedan od roditelja djeteta pravo na rad polovinu radnog vremena. Naime, dijete nema navršene tri godine života?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/89), točnije člankom 64. citiranog Zakona je propisano da nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo raditi polovinu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.

Koji su to uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu?

Zakonom o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj 13/18), odnosno člankom 40. propisani su uvjeti za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.
Tako je propisano da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65. godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina mirovinskog staža ili kada navrši 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života.
Iako se ostvarivanje prava na starosnu mirovinu razlikuje od prestanka radnog odnosa po sili Zakona, sukladno Zakonu o radu, zakonodavac je morao nakon stupanja na snagu Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju izvršiti izmjene članka 94. točka c.i d . Zakona o radu („Službene novine FBiH“, broj 89/18) u tom smislu da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65. godina života i 15 godina staža osiguranja (sukladno članku 40. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju), ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore, odnosno sukladno točki d. Izmjena i dopuna Zakona o radu .
Također, stavkom 1. točka d. članka 8. Izmjena i dopuna Zakona o radu propisano je da ugovor o radu prestaje kad radnik navrši 40 godina staža osiguranja, bez obzira na godine života.
Prema tome, ispunjenje uvjeta za mirovinu (65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja) treba razlikovati od uvjeta propisanih Zakonom o radu, za prestanak ugovora o radu.

Koja prava, sukladno Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju može ostvariti osiguranik?

Sukladno članku 39.Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju  („Službene novine FBiH“, broj  13/18) prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja su slijedeća:
a)    Za slučaj starosti-starosna mirovina,
b)    Za slučaj invalidnosti-osiguranicima kod kojih je utvrđena I. kategorija invalidnosti – gubitak radne sposobnosti osigurava se invalidska mirovina, a osiguranicima kod kojih je utvrđena II. kategorija invalidnosti-promijenjena radna sposobnost osigurava se pravo da bude raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto, odnosno pravo  na odgovarajuće zaposlenje, prekvalifikaciju odnosno dokvalifikaciju, kao i pravo na odgovarajuću novčanu  naknadu u svezi s korištenjem tih prava,
c)    Za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske mirovine- obiteljska mirovina  i pravo na naknadu pogrebnih troškova, sukladno zakonu,
d)    Za slučaj fizičke onesposobljenosti - naknada za fizičku onesposobljenost.

Koja prava ima radnik koji je izabran i imenovan na javne dužnosti ili profesionalne funkcije?

Člankom 168. odnosno člankom 12. Izmjena i dopuna Zakona o radu („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18), propisana su prava ovih radnika.
Tako je člankom 168. propisano da radniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti u organe Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i županije, grada i općine i radniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obveze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, najduže na razdoblje koliko traje obavljanje te funkcije, od dana izbora, odnosno imenovanja.
Radnik koji se nakon završenog mandata želi vratiti kod istog poslodavca, dužan je o tome obavijestiti poslodavca u roku od 30 dana od dana prestanka mandata, a poslodavac je dužan primiti radnika na rad u roku od 30 dana od dana obavijesti radnika.
Radnika, koji je obavijestio poslodavca da se želi vratiti u radni odnos kod njega, poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja na dužnost ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u smislu članka 96. Zakona o radu.
Za slučaj da poslodavac ne može vratiti radnika na rad zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova na kojima je radnik radio prije nastupanja mirovanja radnog odnosa, poslodavac mu je obvezan isplatiti otpremninu utvrđenu člankom 111. Zakona, s tim da prosječnu plaću dovede na razinu plaće koju bi radnik ostvario da je radio.
Ako radniku prestane radni odnos u smislu stavka 3. ovog članka, poslodavac ne može u roku od jedne godine dana, zaposliti drugu osobu koja ima istu kvalifikaciju ili stupanj stručne spreme.

Koja prava ima radnik koji je bio kandidat na neku od javnih dužnost na održanim izborima?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18), propisan je institut kojim se reguliraju prava radnika-kandidata na neku od javnih dužnosti.
Tako je člankom 169. Zakona propisano da radnik koji je kandidat za neku od javnih dužnosti u organe Bosne i Hercegovine, Federacije, županije, grada i općine, ima pravo za vrijeme predizborne kampanje na plaćeno odsustvo u trajanju od dvadeset (20) radnih dana.
O korištenju tog odsustva (sudjelovanje u kampanji), radnik mora obavijestiti poslodavca najmanje tri dana ranije, prije stupanja u kampanju.
Također, stavkom (3), članka 169. umjesto odsustva, radnik može pod istim uvjetima koristiti godišnji odmor, u trajanju na koje ima pravo do prvog dana glasanja.
Ako je za stjecanje ili ostvarivanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s tim poslodavcem, neplaćeno odsustvo se izjednačava s vremenom provedenim na radu.

U kojem roku je poslodavac obvezan izvršiti prijavljivanje rada radnika na obvezno zdravstveno osiguranje?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) točnije člankom 28. propisano je da je poslodavac obvezan radniku, uz pisani dokaz, dostaviti fotokopiju prijave na obvezno osiguranje (osiguranje na mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti).
Ovaj pisani dokaz o prijavi na gore navedena osiguranja poslodavac je dužan radniku dostaviti odmah, na početku rada, kao i svake promjene osiguranja koje se tiču radnika.

Na koji način izvršiti plaćanje neiskorištenog godišnjeg odmora?

Radnik je radio na određeno radno vrijeme i greškom poslodavca nije iskoristio godišnji odmor. Obzirom da mu je prestao radni odnos koji je bio sklopljen na određeno radno vrijeme, postavljamo pitanje na koji način izvršiti plaćanje neiskorištenog godišnjeg odmora?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisan je institut korištenja godišnjeg odmora.
Tako je člankom 52. stavak (4) propisano da u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio cijeli ili dio godišnjeg odmora isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora u iznosu koji bi primio da je koristio cijeli, odnosno preostali dio godišnjeg odmora, ako ga nije iskoristio krivicom poslodavca.


Možete li mi pojasniti što se podrazumijeva pod tjednim odmorom, sukladno Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine?

Prema članku 46. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18)  tjedni  odmor je jedno od prava iz radnog odnosa koje se radniku mora osigurati u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno.
Ukoliko je ipak neophodno da radnik radi na dan svog tjednog odmora, poslodavac je obvezan osigurati mu jedan dan u razdoblju koji bude određen dogovorom između njega i radnika, s tim što je o razdoblje ograničeno na dva tjedna.
Da ne bi bilo zlouporaba, kojih često u praksi ima (naročito u uslužnim djelatnostima i trgovini), zakonodavac je definirao koji su to slučajevi kada se od radnika može tražiti da radi na dan svog tjednog odmora, kao što su, na primjer: viša sila, izvanredno povećanje obujma posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere, sprečavanje gubitka kvarljive robe i sl.
Međutim, ovakvo rješenje može dovesti i do zlouporaba od strane nesavjesnih poslodavaca, jer je moguće njegovo šire tumačenje. Pored toga što je poslodavac obvezan radniku koji radi na dan svog tjednog odmora osigurati jedan dan u određenom drugom razdoblju, dužan je i isplatiti mu povećanu plaću za rad na dan ovog odmora sukladno članku 76. Zakona o radu.

Na koja odsustva s posla radnik ima pravo sukladno Zakonu o radu?

Mogućnost korištenja odsustva s rada uz naknadu plaće (plaćeno odsustvo)  propisana je Zakonom o radu, a intencija ovog instituta je da se radniku omogući odsustvo koje se, u pravilu,  koristi iz privatnih razloga.
Tako je sukladno članku 53. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH, br. 26/16 i 89/18) utvrđeno pravo na plaćeno odsustvo do sedam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini u slučaju stupanja u brak, porođaja supruge, teže bolesti ili smrti člana uže obitelji odnosno domaćinstva.
Međutim, konkretne slučajeve i trajanje ovog odsustva treba urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Ukoliko navedenim aktima mogućnost ovog odsustva nije predviđena u dužem trajanju od zakonom propisanog, treba imati u vidu da, bez obzira na broj slučajeva koji se radniku dese, ukupno trajanje ovog odsustva ne može biti duže od sedam radnih dana u tijeku jedne kalendarske godine. Također, bitno je naglasiti da se ovo odsustvo koristi kada se predviđeni slučaj desi, a ne naknadno, niti se korištenje ovog odsustva može prekinuti i nastaviti koristiti nakon prekida.
Članom uže obitelji smatraju se supružnici odnosno izvanbračni supružnici, dijete (bračno, izvanbračno, usvojeno, pastorče i dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojitelj, djed i baka (po ocu i majci), braća i sestre (članak 53. stavak (2). Zakona.
Novina u Zakonu je da radnik ima pravo na plaćeno odsustvo i za vrijeme obrazovanja ili stručnog osposobljavanja i usavršavanja, te obrazovanja za potrebe sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Dobrovoljni davatelji krvi za svako darivanje će imati pravo na najmanje jedan dan plaćenog odsustva.
Predviđena je mogućnosti da se propisom kantona/županije, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, utvrde i drugi slučajevi kada radnik može koristiti ovo odsustvo, kao i  trajanje tog odsustva.
U pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa, vrijeme plaćenog odsustva smatra se vremenom provedenim na radu što je propisano člankom 53. stavak (5.) Zakona.

Koje elemente treba sadržavati ugovor o radu, sukladno Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine?

Pravo na rad i sloboda rada je pravo koje je zajamčeno Ustavom Federacije BiH, a njegovo ostvarivanje je detaljnije regulirano Zakonom i kolektivnim ugovorima, bilo da su u pitanju opći, granski ili pojedinačni ugovori.
Radni odnos je ugovorni odnos koji nastaje, traje i prestaje po volji ugovornih strana, radnika i poslodavca, a specifičnost ovog odnosa jeste i to da se na njega istovremeno primjenjuju i zakonske odredbe kojih se moraju pridržavati kako radnik tako i poslodavac.
Ugovor o radu je formalni ugovor koji se sklapa  u pisanoj  formi.
Zakonodavac je u članku 24. Zakona („Službene novine FBiH,“, br. 26/16 i 89/18)  propisao koje obvezne podatke mora sadržavati svaki ugovor o radu, a to su:
a.    naziv i sjedište poslodavca;
b.    ime i prezime, prebivalište odnosno boravište radnika;
c.    trajanje ugovora o radu;
d.    dan otpočinjanja rada;
e.    mjesto rada;
f.    radno mjesto na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
g.    dužina i raspored radnog vremena;
h.    plaća, dodaci na plaću, te razdoblja isplate;
i.    naknada plaće;
j.    trajanje godišnjeg odmora;
k.    otkazni rok;
l.    druge podatke u svezi  sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
 Pored navedenih podataka iz članka 24. Zakona, ostavljena je mogućnost radniku i poslodavcu da u ugovor o radu unesu i druge podatke ako smatraju da su bitni za reguliranje  međusobnih odnosa, s tim što se u ugovor o radu ne mogu unositi odredbe koje su u suprotnosti sa važećim zakonskim propisima.
Stavkom (3) citiranog članka  je propisano da za slučaj kad poslodavac ne sklopi ugovor o radu s radnikom u pisanom obliku, a radnik obavlja poslove za poslodavca uz naknadu, smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno radno vrijeme, ako poslodavac drugačije ne dokaže.

Što se podrazumijeva pod radom izvan prostorija poslodavca?

Po prvi put se Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine regulira rad izvan prostorija poslodavca. Tako je člankom 26. (stavak 1) propisano da se ugovor o radu može sklopiti radi obavljanja poslova izvan prostorija poslodavca, kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji osigura radnik, sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu. Ugovor o radu sklopljen radi obavljanja poslova izvan prostorija poslodavca treba sadržavati podatke o:
a)    trajanju radnog vremena,
b)    vrsti poslova i načinu organiziranja rada,
c)    uvjetima rada i načinu vršenja nadzora nad radom,
d)    visini plaće za obavljeni rad i rokovima isplate,
e)    vlastitih sredstava za rad i naknadi troškova za njihovu upotrebu,
f)    naknadi drugih troškova vezanih za obavljanje poslova i način njihovog utvrđivanja,
g)    drugim pravima i obvezama.
Zakonodavac je propisao da se ova vrsta ugovora može sklopiti samo za poslove koji nisu opisni ili štetni po zdravlje radnika ili drugih osoba i koji ne ugrožavaju radnu okolinu, sukladno zakonu.

Kako se formira mirovno vijeće i koja je njegova funkcija?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisan je način formiranja mirovnog vijeća i njegove nadležnosti. Tako je člankom 151. Zakona propisano da mirovno vijeće može biti formirano za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno za područje županije. Mirovno vijeće za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine  se sastoji od tri člana i to: predstavnika  poslodavca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu s liste koju utvrđuje Federalni ministar. Ova lista se utvrđuje za razdoblje od četiri godine.
Stavkom (4) citiranog članka je propisano da mirovno vijeće  donosi pravila o postupku koji se vodi pred mirovnim vijećem. Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritorij Federacije Bosne i Hercegovine, vrši federalno ministarstvo nadležno za rad. Sukladno članku 150. Zakona, mirovno vijeće vodi postupak u slučaju spora o sklapanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora - tzv. Kolektivni radni spor, ako stranke nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora. Stranke u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i učinak kolektivnog ugovora.
O ishodu i rezultatima mirenja, stranke u sporu obavještavaju, u roku od tri dana od dana završetka mirenja, federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ u županiji, sukladno propisu županije.

Koja prava ima državni službenik odnosno namješteniku u slučaju da na zahtjev rukovoditelja organa državne službe mora prekinuti godišnji odmor?

Člankom 16. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, broj 6/20), propisano je da korištenje godišnjeg odmora državni službenik, odnosno namještenik, može prekinuti na zahtjev rukovoditelja organa državne službe. U tom smislu stavkom (2) članka 16. citiranog kolektivnog ugovora  je propisano da državni službenici odnosno namještenici imaju pravo, kada na zahtjev rukovoditelja organa državne službe prekinu korištenje godišnjeg odmora, na nadoknadu stvarnih troškova nastalih prekidom godišnjeg odmora.
Kako bi taj državni službenik, odnosno namještenik, ostvario naknadu troškova koji su nastali kao posljedica prekida korištenja godišnjeg odmora, visina troškova se dokazuje odgovarajućim pisanim dokazima.

Ima li radnik koji radi nepuno radno vrijeme tri sata, pravo na puni iznos toplog obroka i pravo na dnevni odmor - stanku?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisano je da se ugovor o radu može sklopiti za rad s punim ili nepunim radnim vremenom.
Tako je stavkom (7) članka 36. propisano da radnik koji radi s nepunim radnim vremenom prava iz radnog odnosa ostvaruje zavisno od dužine radnog vremena, sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili ugovoru o radu.
Također, stavkom (1) članka 44. je propisano da radnik koji radi duže od šest sati dnevno ima pravo na odmor u tijeku radnog dana u trajanju od najmanje 30 minuta.
Imajući u vidu odredbu članka 36. stavak (7)  poslodavac svojim pravilnikom o radu treba urediti pitanje naknade na ime toplog obroka za radnike koji rade nepuno radno vrijeme, bez obzira koliko sati rade, što znači da radnici imaju pravo na topli obrok razmjerno vremenu provedenom na radu.

Možete li pojasniti pojam radnog vremena s aspekta Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine.

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisan je pojam radnog vremena, što je novina u odnosu na dosadašnju radno pravnu regulativu.
Sukladno zakonskoj definiciji, radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik, prema ugovoru o radu, obvezan obavljati poslove za poslodavca.
Potrebno je  naglasiti da se u radno vrijeme ne računa vrijeme u kojem je radnik pripravan, odnosno raspoloživ da se odazove pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.
Zakonom nije bila predviđena mogućnost pripravnosti za rad, iako je u praksi  pripravnost u određenim djelatnostima već funkcionirala (zdravstvo, policija, vatrogasci i sl.).
Naime, u vrijeme pripravnosti radnik ne radi i koristi svoj dnevni, nedjeljni ili godišnji odmor, ali je u isto vrijeme  pripravan da se  odazove na svaki poziv poslodavca i da u relativno kratkom roku dođe na posao.
Tako je stavkom (3) članka 35. propisano da se vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Tako bi se trebale spriječiti zloupotrebe i da poslodavci određuju obvezu pripravnosti užem krugu radnika i samo tada kada je to zaista potrebno.
Prema tome, a u smisli stavka (2) članka 35,. je propisano da se pod radnim vremenom, ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba.

U kojim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće s aspekta Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine?

Pitanje naknade plaće treba razlikovati od plaće koja se radniku isplaćuje za obavljeni rad kod poslodavca.
To pitanje je propisano člankom 81. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18).
Tako je člankom 81. Zakona, utvrđeno pravo radnika na naknadu plaće za razdoblje odsustva s rada iz opravdanih razloga predviđenih zakonom, propisom županije, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, kao što je korištenje godišnjeg odmora, privremena spriječenost za rad, porodiljsko odsustvo i plaćeno odsustvo.
Stavkom (2), razdoblje za vrijeme gore navedenih odsustva, za koje se isplaćuje naknada na teret poslodavca, utvrđuje se zakonom, propisom županije, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Također, stavkom (3) članka 81. Zakona, je utvrđeno pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv, a to su slučajevi više sile, privremeni zastoj u proizvodnom procesu zbog nekih prirodnih okolnosti, a sve sukladno kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu.

S obzirom na novonastalu situaciju s pandemijom, molim vas da nam pojasnite kako zbog prekida rada regulirati prava radnika iz radnog odnosa?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine je predviđeno da radnik ima pravo na plaćeno i neplaćeno odsustvo. Iako nije precizno propisano mogu li se u izvanrednim situacijama radnici uputiti na tzv. čekanje posla (kao što je regulirano Zakonom o radu RS, čekanje posla - članak 91.), Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada, sukladno članku 81. stavak (3) Zakona o radu, prema kojem radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv (viša sila, privremeni zastoj u proizvodnji i sl.).
Iz navedene odredbe koja regulira samo pitanje naknade plaće može se zaključiti da, u toj situaciji, kada nastupe izvanredne okolnosti i kada dolazi do obustave procesa rada,   poslodavac donosi odluku da radnike uputi kući na tzv. slobodne dane, uz obvezu da im isplati naknadu plaće sukladno članku 81. Zakona.

Može li poslodavac u novonastaloj situaciji radniku odobriti neplaćeno odsustvo?

Zakonom o radu je reguliran institut neplaćenog odsustva kada poslodavac na zahtjev radnika (a taj zahtjev mora biti u pisanoj formi), odobrava radniku to odsustvo.
Kao što govori i sam institut u toj situaciji radniku se odobrava neplaćeno odsustvo, u kojem slučaju radniku prava i obveze iz radnog odnosa miruju, te radnik ne ostvaruje pravo na plaću i naknadu plaće, u kojem slučaju ga poslodavac odjavljuje s obveznog osiguranja i evidentira mirovanje radnog odnosa. Neplaćeno odsustvo je razdoblje u kojem je radnik oslobođen obveze rada, mada bi to inače bio obvezan činiti, te za vrijeme takvog odsustva prava i obveze radnika miruju, odnosno radnik ne ostvaruje pravo na plaću ili naknadu plaće, te je odjavljen s obveznih osiguranja (evidentira se mirovanje radnog odnosa).
Poslodavac može neplaćeno odsustvo odobriti samo na zahtjev radnika i iz razloga predviđenih kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu s člankom 54. Zakona o radu.
Također, jedan od roditelja (staratelj ili osoba kojoj je dijete povjereno na čuvanje i odgoj) može odsustvovati s rada do tri godine života djeteta, ako je to predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a za vrijeme odsustva s rada, prava i obveze iz radnog odnosa miruju, sukladno članku  67. Zakona o radu.
Za ovo odsustvo potreban je pisani zahtjev radnika.

Kao što se vidi većina poslodavaca, gdje je to moguće, šalje radnike kući, uz obvezu da rade svoje poslove kod kuće. Možete li pojasniti taj institut?

O obavljanju rada od kuće odlučuje poslodavac imajući u vidu odredbu članka  7. Zakona o radu, kojom je propisano da poslodavac utvrđuje mjesto i način obavljanja rada vodeći računa o pravima i dostojanstvu radnika.
Pretpostavka je da će poslodavac donijeti pisanu odluku o radu kod kuće, u kojoj će precizno naznačiti hoće li kod kuće raditi svi radnici ili samo određene skupine (npr. stariji radnici, radnici koji pate od kroničnih bolesti, roditelji s djecom i slično), u kojem razdoblju će radnici raditi od kuće, te na koji način će se navedeni rad odvijati, sukladno procesu rada.
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je, a u vezi s postupanjem poslodavca u slučaju privremenog rada od kuće zbog pandemije virusa, do okončanja iste, dalo mišljenje da je člankom 24. stavak (1) točka e. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), propisano da se ugovor o radu sklapa u pisanoj formi i sadrži, između ostalog, i mjesto rada.
Člankom 26. stavak (1) navedenog zakona utvrđeno je da se ugovor o radu može sklopiti radi obavljanja poslova i izvan prostorija poslodavca (kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji osigura radnik), sukladno kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu.
Ugovor o radu sklopljen u smislu stavka (1) ovog članka, pored podataka iz članka 24. ovog zakona, sadrži i podatke o trajanju radnog vremena, vrsti poslova i načinu organiziranja rada, uvjetima rada i načinu vršenja nadzora nad radom, visini plaće za obavljeni rad i rokovima isplate, upotrebi vlastitih sredstava za rad i naknadi troškova za njihovu upotrebu, naknadi drugih troškova vezanih za obavljanje poslova i način njihovog utvrđivanja, te drugim pravima i obvezama.
Ugovor iz stavka (1) ovog članka može se sklopiti samo za poslove koji nisu opasni ili štetni po zdravlje radnika ili drugih osoba i ne ugrožavaju radnu okolinu, sukladno zakonu.
Također, člankom 107. Zakona propisano je da se odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi radniku sklapanje  ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.
Ako radnik prihvati ponudu poslodavca iz stavka (1) ovog članka, zadržava pravo da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.
O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne može biti kraći od osam dana. Sukladno navedenom, mjesto rada radnika je obvezan i bitan element pisanog ugovora o radu, što znači da bi poslodavac ukoliko želi ugovoriti povremeni ili stalni rad radnika kod kuće ili u drugom prostoru koji osigura radnik, morao ponuditi radniku otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a kako bi se isti uskladio s navedenim člankom 26. Zakona o radu.
Također, mogućnost rada izvan prostorija poslodavca mora biti reguliran kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Međutim, imajući u vidu globalnu pandemiju koronavirusa (COVID -19), kao izuzetno ozbiljne epidemiološke situacije koja ugrožava život i zdravlje ljudi, nadležne institucije su poduzele određene mjere i aktivnosti s ciljem zaštite stanovništva. U navedenom smislu, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na svojoj 214. tematskoj sjednici održanoj dana 16. 03. 2020. godine donijela odluku da se na teritoriji Federacije BiH proglasi stanje nesreće uzrokovane koronavirusom.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kao jednu od mjera, izdala je preporuke poslodavcima i radnicima o postupanju radi sprečavanja bolesti izazvane koronavirusom.
Poslodavcima je preporučeno, između ostalog, da radnicima gdje je to moguće daju upute o radu od kuće. Sukladno navedenom, mišljenja smo da poslodavci tijekom razdoblja stanja nesreće uzrokovanog pandemijom koronavirusa (COVID -19), preporučene mjere nadležnih organa mogu poduzimati kao izuzetak vremenski ograničenog trajanja, a u interesu zaštite života i zdravlja ljudi.

Veći broj naših radnika je bio u samoizolaciji. Kako postupiti i regulirati to odsustvo?

Radnik koji je dobio rješenje o samoizolaciji bio je obvezan, u roku od tri dana, javiti se svom liječniku radi otvaranja bolovanja i u istom roku pisano obavijestiti poslodavca o otvorenom bolovanju, sukladno članku 72. stavak (5) Zakona o radu.
Sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacija Bosne i Hercegovine”, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11), radnici imaju pravo na naknadu plaće za  vrijeme privremene spriječenosti za rad ako su izolirani  kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini (članak 42.).
Člankom 57. Zakona o zdravstvenom osiguranju  propisano je da se  naknada plaće u ovom slučaju isplaćuje osiguraniku na teret sredstava županijskog zavoda osiguranja od prvog dana korištenja ovog prava.
Naknadu plaće obračunava i isplaćuje pravna osoba, odnosno fizička osoba, s tim da je županijski zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu u roku od 45 dana od dana prijema zahtjeva za povrat. Provedbene propise o načinu ostvarivanja prava na naknadu plaće donosi upravno vijeće županijskog zavoda osiguranja.
U slučaju osiguranika nad kojima se ne provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima izolacija nije određena od strane nadležnog epidemiologa ili federalnog graničnog sanitarnog inspektora, županijskog sanitarnog inspektora, nadležnog ministra zdravstva rješenjem ili dr. odgovarajućim aktom u sukladno  Zakonu o zaštiti stanovnika od zaraznih bolesti, već izostaju s radnog mjesta prema nalogu ili u dogovoru s poslodavcem, nema indikacija za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad, te s tim u svezi ni ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava županijskog zavoda zdravstvenog osiguranja u vezi s provođenjem mjera u prevenciji širenja novog koronavirusa (COVID-19).

Poslodavca zanima koji su neopravdani razlozi za otkaz ugovora o radu kako se ne bi prekršio Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 26/16 i 89/18) propisni slučajevi  koji se ne smatraju opravdanim za davanje otkaza ugovora o radu.
Prema članku 98. Zakona o radu, poslodavac ne može radniku otkazati ugovor o radu  odnosno slijedeći razlozi ne mogu biti osnova za davanje otkaza ugovora o radu:
a)    Privremena spriječenost za rad zbog bolesti ili povrede;
b)    Podnošenje žalbe ili tužbe odnosno sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu odnosno obraćanja radnika nadležnim organima izvršne vlasti;
c)    Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje  na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim organima državne vlasti;
Prema gore iznesenom, gore navedeni razlozi ne mogu biti opravdan razlog za davanje otkaza ugovora o radu radniku zaposlenom kod poslodavca.

Koliko može trajati otkazni rok kod poslodavca i može li poslodavac svojim pravilnikom propisati drugačiju dužinu trajanja otkaznog roka?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine , br. 26/16 i 89/18) propisan je institut otkaznog roka.
Tako je člankom 105. Zakona propisano  da otkazni rok ne može biti kraći od sedam dana u slučaju da radnik otkazuje ugovor o radu, niti kraći od 14 dana u slučaju da poslodavac otkazuje ugovor o radu.
Otkazni rok počinje teći od dana uručenja otkaza radniku odnosno poslodavcu.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi duže trajanje otkaznog roka, ali ne duže od mjesec dana kada radnik daje otkaz poslodavcu, odnosno tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz radniku.
Prema tome, poslodavac se mora kretati u okviru stavka (3) članka 105. odnosno u svakom slučaju otkaz ugovora o radu ne može biti duži od mjesec dana kada radnik daje otkaz odnosno ne može biti duži od tri mjeseca kada poslodavac daje otkaz ugovora o radu radniku.

U kojim slučajevima poslodavac može radnika privremeno rasporediti na druge poslove, te postoji li ta mogućnost prema odredbama Zakona o radu?

Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine, točnije člankom 108., je propisano kada poslodavac može radnika privremeno rasporediti na obavljanje drugih poslova.
Tako je citiranim člankom propisano da u hitnim slučajevima kao što je iznenadna odsutnost radnika te potreba radi neometanog procesa rada da se isti nastavi što će se osigurati privremenim rasporedom drugog radnika.
U slučaju privremenog rasporeda poslodavac donosi jednostranu odluku o rasporedu radnika na privremeno upražnjeno radno mjesto.
Privremeni raspored može trajati najduže 60 dana u tijeku jedne kalendarske godine, čime se zakonodavac osigurao da ne dođe do zlouporabe ovog instituta - privremenog rasporeda.
Također, radniku koji je privremeno raspoređen na druge poslove, plaća i druge naknade se obračunavaju kao da je radnik radio na radnom mjestu za koje ima sklopljen ugovor o radu.
Zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv odluke o privremenom rasporedu ne odlaže njezino izvršenje, a što se opravdava činjenicom da se radi o privremenom rasporedu koji ima za cilj sprječavanje nastanka veće štete za poslodavca (na primjer poslije elementarne nepogode i sl.).

U kojim slučajevima poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja otkaznog roka.

Naime kod našeg poslodavca se pojavila dvojba kada može otkazati ugovor o radu a da ne pruži radniku mogućnost otkaznog roka?
Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“, br. 23/16 i 89/18) propisani su slučajevi kada poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku, a da mu ne pruži mogućnost da koristi otkazni rok.
Zakonom o radu, točnije člankom 97. su propisani slučajevi kada poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu, a to su slučajevi kada je radnik odgovoran za teži prijestup ili za težu povredu radnih obveza iz ugovora o radu, a koji su takve naravi da ne bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos i u slučaju lakših prijestupa ili lakših povreda radnih obveza iz ugovora o radu. Ugovor o radu se ne može otkazati bez prethodnog pisanog upozorenja radniku.
Pisano upozorenje iz stavka 2. ovog članka sadrži opis prijestupa ili povrede radne obveze za koje se radnik smatra odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka za slučaj da se prijestup ponovi u roku od šest mjeseci nakon izdavanja pisanog upozorenja poslodavca.
Zakonodavac je propisao da se Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2. ovog članka.