Pitanja i odgovori

Ukoliko pitanje koje tražite niste pronašli, pošaljite nam upit! Za slanje upita trebate biti prijavljeni !

Prijavi se

Tretman najmova kod najmoprimaca

Ukoliko na ugovore o zakupu poslovnog prostora, koji su zaključeni na razdoblja od tri, pet godina ili na neodređeno vrijeme, s klauzulom da svaka ugovorna strana može ugovor otkazati u pismenoj formi, s otkaznim rokom od mjesec, dva ili tri, ne  primjenjujemo zahtjeve MSFI16 i ako računovodstvenim politikama definiramo slijedeće: „Ne primjenjuju se zahtjevi MSFI16 na: kratkoročne najmove i najmove čiji je predmet imovina male vrijednosti. U skladu s točkama B34.-B41. (Dodatak B Upute o primjeni Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 16 - Najmovi) trajanje najma, potrebno je utvrditi trajanje najma kao neopozivo razdoblje trajanja najma, zajedno s: a. razdobljima obuhvaćenim svakom eventualnom opcijom produženja najma ukoliko postoji realna vjerojatnost da će najmoprimac iskoristiti tu opciju;  b. razdobljima obuhvaćenim svakom eventualnom opcijom raskidanja najma ukoliko postoji realna vjerojatnoća da najmoprimac neće iskoristiti tu opciju. Kod utvrđivanja trajanja najma i procjene dužine neopozivog razdoblja najma, utvrđuje se razdoblje tijekom kojeg je Ugovor o najmu primjenjiv. Najam prestaje biti primjenjiv kada ga i najmoprimac i najmodavac steknu pravo raskinuti bez dozvole druge strane uz simboličnu kaznu. Neopozivo razdoblje predstavlja razdoblje u kojem niti jedna strana ne može raskinuti ugovor o najmu bez pristanka druge strane, uz plaćanje penala. Dakle, ukoliko u ugovoru nije navedeno da se ugovor ne može raskinuti bez pristanka druge strane, tj. obje strane imaju mogućnost da raskinu ugovor uz poštivanje otkaznog roka, razdoblje trajanja ugovora o najmu jeste razdoblje trajanja otkaznog roka.“ Jesmo postupili ispravno?
Računovodstveni tretman najmova kod najmoprimaca reguliran je odredbama MSFI 16 koji se u FBiH primjenjuje od 01. 01. 2019. godine. MSFI 16 kao mjerodavan računovodstveni standard u FBiH trebaju primijeniti svi subjekti od javnog interesa, uključivo i subjekti gdje država ima značajan udio u vlasništvu.
U pogledu primjene sporazuma (ugovora ) o najmovima značajan dio predstavlja utvrđivanje razdoblja trajanja najma. Kod utvrđivanja trajanja najma i procjene dužine neopozivog razdoblja najma, utvrđuje se razdoblje tijekom kojeg je Ugovor o najmu primjenjiv. U našim poslovnim uvjetima većina ugovora (bez obzira na inicijalni ugovoreni rok) sadrži i opciju raskida ugovora od strane svake od ugovornih strani uz otkazni rok (kraći od 12 mjeseci) i bez značajnih kazni ili penala koje bi u tom slučaju trebalo platiti drugoj ugovornoj strani. U tom kontekstu, posebno je zanimljiva odredba B.34 prema kojoj: „Najam prestaje biti primjenjiv kada ga i najmoprimac i najmodavac steknu pravo raskinuti bez dozvole druge strane uz simboličnu kaznu." Pri tome ističemo da, kako Vaši ugovori ne sadrže eksplicitnu odredbu o pravu raskida ugovora svake od ugovornih strana, već je vi neizravno izvodite po načelu „nije zabranjeno da se ne može raskinuti ugovor bez pristanka druge strane" i kako je upitno može li se takvo tumačenje vaših ugovora o najmu podvesti pod stjecanje prava na raskid iz t. B.34 MSFI 16.
Nadalje, na prvi pogled odredba t.B.34 je dosta jasna, prema kojoj sporazumi o najmu koji sadrže klauzulu otkaza ugovora uz otkazno razdoblje od 1, 2 ili 3 mjeseca, ne bi trebali tretirati kao sporazume o najmovima i priznavati imovinu s pravom korištenja, već priznavati izdatke po tim sporazumima kao rashode razdoblja u dobiti ili gubitku. Međutim, činjenica je da se t. B.34 pokazala kao dosta nejasna i otvorila brojna pitanja u vezi ne(opozivog) razdoblja najma kada sporazum sadrži opciju otkaza ugovora od obje strane bez značajnih ugovornih kaznu, i na međunarodnoj razini.
U vezi pitanja primjenjivosti odredbi MSFI 16 i sporazuma o najmu, kada sporazum sadrži opciju otkaza ugovora od obje strane bez značajnih ugovornih kaznu, Odbor za tumačenje MSFI (IFRS IC) je pripremio osnove s prijedlozima zaključaka, u vezi pitanja primjene odredbi t. B.34 MSFI 16:
-    Kod utvrđivanja trajanja najma, subjekt treba razmotriti i uzeti u obzir ekonomske uvjete (i interese) sporazuma pri tome primjenjujući osnovno načelo da razdoblje trajanja najma treba održavati razumnu procjenu (očekivanje) subjekta o razdoblju tijekom kojeg će imovina biti korištena;
-    Značajnost ekonomskih poticaja za ostvarivanje prava raskida ugovora od strane druge strane je čimbenik koji treba uzeti u obzir kod procjene razdoblja trajanja najma.
Naime, prema IFRS IC, najmoprimac treba uzeti u obzir i razmotriti ekonomske uvjete (i interese) iz sporazuma, a ne samo formalne pravne odredbe ugovora (kod utvrđivanja primjenjivosti najma). Pri tome, pojam „kazne” ili „penala” je širi od ugovorne obveze plaćanja ili isplate, i prema tome obuhvaća ekonomske učinke koje treba razmotriti kod utvrđivanja razdoblja trajanja (primjene) najma.
Prema tome, u vašem konkretnom slučaju, formalno pravnu činjenicu prava na otkaz ugovora o najmu u otkaznom roku svake od ugovornih strana (iz vaših sporazuma o najmu), treba dopuniti dodatnim utvrđivanjem (procjenom) ekonomskih interesa (poticaja) da se to pravo na otkaz ugovora stvarno i iskoristi. Pri tome trebate uzeti u obzir i povijesne podatke koliko često je takva opcija korištena, koliko su značajni ti prostori u vašem poslovanju, jeste li i kada radili značajna ulaganja u prilagodbe prostora i druge činjenicu koje mogu biti od odlučnog značaja, je li konkretan sporazum o najmu primjenjiv, odnosno treba li razdoblje najma obuhvatiti i razdoblje poslije otkaznog roka.


Prodaja udjela

Društvo X je kupilo udjel u društvu Y i dokapitalizacijom unijelo vlastitu imovinu u društvo Y, procijenjene vrijednosti 8.000.000 KM, te knjigovodstvene vrijednosti 3.500.000 KM. Društvo X je odlučilo prodati svoj udjel u društvu Y trećem društvu Z. Koje su porezne posljedice za društvo X, a koje za društvo Y?Kupnja udjela društva Y u financijskom knjigovodstvu društva X (ulagač) evidentira se kao financijska imovina, na odgovarajućem kontu skupine 06. Na istom kontu trebalo je knjižiti i vrijednost „vlastitog sredstva“ (koje je vjerojatno dotad bilo evidentirano na odgovarajućem kontu skupine 02).
Prodaja udjela u društvu Y evidentira se u društvu X na način da se knjigovodstveni iznos financijske imovine (udjela) na kontu skupine 06 isknjiži (zatvori), a razlika između ostvarene prodajne vrijednosti i knjigovodstvenog iznosa financijske imovine (udjela) priznaje se kao prihod (dobitak od prodaje na kontu 674) ili rashod (gubitak od prodaje na kontu 574).
U godini prodaje udjela društvo X ne treba raditi korekciju porezne osnovice u poreznoj bilanci, što znači da prodaja udjela na poreznu osnovicu poreza na dobit utječe posredno (preko financijskog rezultata iskazanog u bilanci uspjeha). Transakcija prodaje udjela nije oporeziva niti PDV-om, sukladno članku 25. stavak 4.d) Zakona o PDV-u.
Niti kupnja niti prodaja udjela (učešća u kapitalu) od strane društva X ne evidentira se u financijskom knjigovodstvu društva Y (primatelj ulaganja). Transakcije promjene članova društva Y evidentiraju se samo u knjizi udjela.
U financijskom knjigovodstvu društva Y trebalo je evidentirati samo unos stalnog sredstva (u vrijednosti 8.000.000 KM) – za pretpostaviti je kako je protustavka povećanja stalnih materijalnih sredstava (na odgovarajućem kontu skupine 02) bilo povećanje temeljnog kapitala (ako je taj ulog bio registriran na sudu).
Naime, prodaja udjela društva X društvu Z nije utjecala na financijski položaj niti na uspješnost poslovanja društva Y, pa stoga neće imati nikakve „porezne posljedice“ za društvo Y.


Kako postupiti u obračunu poreza po odbitku na knjigovodstvene usluge firme iz Hrvatske?

Hrvatska firma nam šalje račune za knjigovodstvene usluge koje izvrše za BH rezidenta na teritoriji Hrvatske (radi se o uslugama obračunu PDV-a jer je BH rezident registriran u Hrvatskoj kao PDV obveznik zbog plaćanja tamošnjeg PDV-a na relacijama prijevoza putnika u Hrvatskoj. Kako postupiti u obračunu poreza po odbitku na knjigovodstvene usluge firme iz Hrvatske?
Smatramo da se i u ovom slučaju ne obračunava porez po odbitku prilikom isplate naknade nerezidentu iz RH. Obrazloženje ovakvog postupanje jeste da su usluge obavljene izvan teritorija BiH.

Vrijednosno usklađivanje sumnjivih i spornih potraživanja.

 Kako tretirati vrijednosno "neusklađivanje" potraživanja u ranijim godinama? Mogu li se ona uskladiti u ovoj godini odjednom ili ne? Šta treba raditi po tom pitanju? Imam i jedan dio potraživanja koji je "značajan" a drugi dio nije značajan.  Ako društvo nije sigurno u naplatu tih potraživanja da li ih onda potpuno otpisati?
MSFI/MRS su i ranije, a pogotovo sada nakon stupanja na snagu novog MSFI 9,  zahtijevala da se vrši vrijednosno usklađenja potraživanja sumnjivih i spornih potraživanja. Ti zahtjevi su bili i jesu kontinuirane naravi, odnosno zahtijevalo se da se vrši vrijednosno usklađenje potraživanje svake godine, a najmanje jednom godišnje na datum kad završava poslovna godina. Ukoliko društvo nije vršilo usklađenja potraživanja, a ima namjeru da to izvrši u tekućoj godini, s računovodstvenog aspekta može biti primjereno da se dio potraživanja od kupaca koja je trebalo ranije vrijednosno uskladiti u prethodnim godinama, da se u tekućoj godini vrijednosno usklade na teret zadržane dobiti jer se i odnose na prethodna razdoblja. Dok bi se ispravak vrijednosti potraživanja od kupaca koji se odnosi na tekuću godinu iskazao na teret rashoda tekuće godine. Ukoliko pak uprava procjenjuje da nije izvjesna  naplata određenih potraživanja, takva potraživanja se trebaju jednokratno otpisati i isknjižiti iz poslovnih evidencija.

Trgovačko društvo polaže svaki dan promet od jučer na banku. Moramo li voditi blagajnu za svaki dan ili možemo knjižiti izravno na klasu 6 putem izvoda iz banke?

Ukoliko društvo ostvaruje prihode naplatom u gotovini od svojih kupaca, obvezno je utrošiti blagajničko poslovanja, odnosno ažurno voditi blagajničke evidencije (uplatnice, isplatnice i blagajničko izvješće i drugo). Naime, prema čl. 22 zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 83/09) „druge pomoćne knjige koje dopunjavaju podatke o nekoj poziciji u glavnoj knjizi ili osiguravaju bilo koje druge podatke su: knjiga (dnevnik) blagajne, knjiga ulaznih faktura (KUF), knjiga izlaznih faktura (KIF), knjiga deviznih sredstava, knjiga izdanih čekova, knjiga dospijeća mjenica, knjiga dionica, knjiga udjela i dr. Nadalje,  u dnevnik blagajne se unose poslovne promjene koje nastaju po osnovi gotovine i drugih vrijednosti koje se vode u blagajni pravne osobe. Dnevnik blagajne zaključuje se na kraju svakog radnog dana i dostavlja se računovodstvu istog, a najkasnije narednog dana. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi, svako poduzeće koje ima blagajničko poslovanje (odnosno isplaćuje ili naplaćuje gotov novac) u obvezi je ustrojiti i voditi analitičke blagajničke evidencije, te samim time osigurati i odgovarajuća knjiženja na odgovarajućim kontima glavne knjige u vezi blagajničkog poslovanja.

Možemo li zalihe robe u veleprodaji i trgovačku knjigu na veliko voditi po nabavnim cijenama?

U pogledu trgovačkih evidencija kod trgovine na veliko, mjerodavan je Zakon o unutarnjoj trgovini u FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 40/10). Trgovina na veliko je kupovina robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, drugim pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost ili djelatnost odobrenu sukladno zakonu, uz obvezatno izdavanje fakture, odnosno računa. Trgovac je dužan voditi evidencije utvrđene zakonom i drugim propisima. Trgovac na veliko dužan je u svakom skladištu, odnosno u poslovnom prostoru držati i ažurno voditi trgovinsku knjigu na veliko. Iznimno, trgovac nije obvezan posebice voditi trgovinsku knjigu na veliko ukoliko u svome računovodstvu vodi ažurno sve podatke glede nabavke i prodaje robe i obvezne elemente kalkulacije cijene propisane podzakonskim aktom. (čl. 25. st. 3. Zakona). Jedan od obveznih elemenata kalkulacije cijena u trgovini na veliko jest i veleprodajna cijena (bez PDV-a) sukladno članku 11. Pravilnika o obliku, sadržaju, i vođenja trgovačke knjige („Sl. novine FBiH“, br. 91/15). Dakle, trgovac obvezno mora u svojim analitičkim računovodstvenim evidencijama (analitičke evidencije trgovačke robe) imati i podatak o prodajnoj cijeni na veliko (bez PDV-a) za svaku stavku trgovačke robe. S druge strane, propisi u računovodstvu ne priječe da se za potrebe financijskog izvještavanja i glavne knjige iskazuje samo nabavna cijena.

Poduzeće je izdalo pod zakup proizvodnu halu. Vodimo li i dalje proizvodnu halu na kontu 021 ili ih vodimo kao investicijske nekretnine?

MRS-u 40 Ulaganja u nekretnine kao primjer investicijskih nekretnina ističe zgradu koja je u vlasništvu subjekta (ili je subjekt drži u okviru financijskog najma) i koju iznajmljuje u okviru jednog ili više poslovnih najmova (t. 8. pod c.). Nadalje, sukladno čl. 5. Pravilnika o kontnom okviru za gospodarska društva u FBiH, na kontima skupine 03 – Investicijske nekretnine, iskazuju se, sukladno MRS 40 i drugim relevantnim MRS/MSFI, nekretnine (zemljišta ili zgrade, ili dio zgrade, ili i jedno i drugo) koje njihov vlasnik ili korisnik financijskog lizinga drži radi ostvarivanja zarade od iznajmljivanja ili radi porasta vrijednosti tih nekretnina, ili radi i jednog i drugog (a ne radi njihovog korištenja u sklopu svoje djelatnosti ili za administrativne svrhe, niti radi dalje prodaje u okviru svoje redovne djelatnosti). Nadalje, na kontu 032 – Ulaganja u vlastite građevine, iskazuju se, sukladno MRS 40, zgrade ili dijelovi zgrada koje njihov vlasnik posjeduje i drži radi iznajmljivanja. Dakle, nekretnine koje su namijenjene iznajmljivanju i koje dajete u najam trećim osobama treba evidentirati odvojeno od nekretnina koje koristite za obavljanje osnovne djelatnosti, te također odvojeno iskazati na odgovarajućim pozicijama bilance stanja u FBiH.

Na kojim kontima se sada iskazuju operativni najmovi priznati kao imovina u bilanci stanja najmoprimca?

U odjeljku o prezentaciji financijskih izvještaja MSFI 16 navodi da:
„Najmoprimac u izvještaju o financijskom položaju (bilanci stanja) treba iskazati, odnosno u
bilješkama objaviti:
(a) imovinu s pravom korištenja odvojeno od ostale imovine.
Onda kada imovinu s pravom korištenja ne prikaže odvojeno u izvještaju o financijskom položaju, najmodavac je dužan
(i)    uvrstiti tu imovinu pod onu linijsku stavku pod kojom bi odgovarajuća unajmljena imovina bila prikazana u slučaju da je u vlasništvu najmoprimca
(ii)       objaviti podatak o tome pod kojom linijskom stavkom izvještaja o financijskom         
            položaju je uvrštena predmetna imovina s pravom korištenja (MSFI 16, točka 47).
Prema tome, ako najmoprimac imovinu s pravom korištenja ne prikaže odvojeno od druge imovine na posebnoj skupini konta u bilanci stanja (izvještaju o financijskom položaju), ta imovina će biti prikazana prema svojoj osnovnoj prirodi unutar postojećih skupina konta isto kao i vlastita imovina ovisno o tome koju vrstu imovinu najmoprimac drži u najmu i na nju će obračunavati amortizaciju.
„Kod primjene modela troška, najmodavac treba imovinu s pravom korištenja mjeriti po trošku:
(a) umanjenom za svaku eventualnu akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti; i
(b) usklađenom za eventualna ponovna mjerenja obaveze po osnovu najma iz točke 36.(c)“ (MSFI 16, točka 30).  
„Najmoprimac treba kod amortizacije imovine s pravom korištenja primjenjivati zahtjeve u pogledu amortizacije iz MRS 16 Nekretnina, postrojenja i oprema, uz uvažavanje zahtjeva iz tačke 32 (MSFI 16, točka 31).
Iz toga proizlazi da najmodavac imovinu pod ugovorom o poslovnom najmu prikazuje kao materijalnu imovinu.
Nema dodatnog objašnjenja kako najmoprimac prikazuje imovinu s pravom korištenja kad je prikazuje odvojeno od ostale imovine. Nije jasno navedeno prikazuje li on tu imovinu kao posebnu grupu konta ili posebni kontni razred ili drugačije i je li ju može prikazati kao nematerijalnu imovinu što ona i jeste u stvarnosti. Naime, ugovor o korištenju poslovne zgrade ipak nije isto što i poslovna zgrada u vlasništvu subjekta premda MSFI 16 u prezentiranju izjednačava te dvije stvari.  

Knjiženje neprikazanog prometa

Kontrola PDV-a nam je utvrdila dodatni razrez PDV-a u iznosu od 1.700,00 KM zbog neprikazanog prometa po osnovi usluga u iznosu od 10.000,00 KM. Treba li naknadno proknjižiti prihod u visini od 10.000,00 KM?3. Kontrola PDV-a nam je utvrdila dodatni razrez PDV-a u iznosu od 1.700,00 KM zbog neprikazanog prometa po osnovi usluga u iznosu od 10.000,00 KM. Treba li naknadno proknjižiti prihod u visini od 10.000,00 KM?
Prema inspektorima UNO napravili ste pogrešku (propust), zbog koje su vam zaračunali naknadnu obvezu PDV-a. Tu obvezu ćete proknjižiti u poslovnim knjigama (kao protustavka bit će priznat rashod). No, da biste naknadno priznali prihod (po osnovi usluga) potrebno je proknjižiti i neku protustavku. Ako nećete priznavati neko potraživanje (ili drugu imovinsku stavku), protustavka prihoda bi mogao biti samo rashod (koji bi uz to bio nepriznat po propisima o oporezivanju dobiti). Stoga smo mišljenja, da nije neophodno da priznajete prihod po zapisniku/rješenju UNO (osim ako po toj osnovi ne namjeravate priznati određeno potraživanje).

Retroaktivni obračun amortizacije

Može li se amortizacija koja je obračunana po nižim stopama priznati i obračunati retroaktivno od 1. 1. 2016. do 31. 12. 2019. g i obračunati privremeno oporeziva razlika amortizacije sa 31. 12. 2019.?
Prema računovodstvenim propisima (MRS 8), promjena procjene vijeka upotrebe stalnih sredstava smatra se promjenom računovodstvene procjene koje ima utjecaja na tekuće razdoblje i naredna razdoblja (ne i na prethodna). S druge prema čl. 42. Pravilnika „amortizacija dugotrajne imovine iz članka 41. stavak (1) ovog Pravilnika smatra se porezno priznatim rashodom, ukoliko se obračunava na nabavnu vrijednost proporcionalnom metodom primjenom maksimalnih godišnjih stopa amortizacije iz članka 19. stavak (2) Zakona.“ Ukoliko porezni obveznik koristi niže stope amortizacije od stopa iz članka 19. stavak (2) Zakona, ima pravo smanjiti poreznu osnovicu za razliku između pune porezno dozvoljene amortizacije koja se utvrđuje prema Zakonu i stvarne (niže) amortizacije koja je utvrđena u njegovim poslovnim knjigama, prilikom utvrđivanja porezne osnovice. Prijenos privremenih razlika nije dozvoljen. Dakle, ni računovodstveni niti porezni propisi ne sugeriraju (porezni propis čak i priječi) mogućnost retroaktivne korekcije obračuna amortizacije zbog promjene amortizacijskih stopa (na niže ili ne više).